Prijava ili Registracija besplatno!
Naslovna  |  Download  |  Forum  Galerija Kontakt
   Anketa  
 
Trenutno nema nijedne aktivne ankete!
 
   Izaberite jezik  
 
 
   Sat  
 
 
   Postani fan  
     
OŠ Dubrave: Odmor i Nikina mirovina
Datum 02/01/2013 23:08  Autor Admin  Posjete 1256  Jezik Global
   Pretprazničko novogodišnje u OŠ Dubrave ujedno je i raspust, prvo polugodište je završeno, pa se trebalo dvostruko slaviti, ali ove 2012.godine 31. decembra, za slavlje bio je razlog više, jer slavila se i zaslužena mirovina kolege Nikole Filipovića.



 Lijep gest i direktorice Zarfije Hadžić i kolega, pravi trenutak, pravi dan da se takvo što obilježi, jer su u ovaj dan u školi svi. Još ovaj zimski raspust, godišnji odmor i za Nikolu počinje život bez đačkog zvona. Naravno, onaj klasični ispraćaj zaposlenika u mirovinu bit će upriličen  u određeno vrijeme i na poseban način. Zabava se odvija u svakoj učionici, muzika i ples neizostavni su, plešu i đaci i njihovi nastavnici; cijelom školom razliježe se svečani žamor.


  Učitelja Niku našli smo sa njegovim đacima. Tu smo popričali o njegovom prosvjetnom angažovanju, o svemu pomalo, te ga i slikali. Direktorica Hadžić izrazila je želju da za uspomenu ostane jedna zajednička fotografija i nama kolegama na Nikolu, ali i Nikoli na kolektiv OŠ Dubrave.

  Nikola je davne 1971. započeo svoj učiteljski rad u OŠ Gračanica, a u ovoj dubravskoj školi  je od 1974.; zar zaista nije dug period, 41 godina rada u prosvjeti. Kako rekosmo, davno je učitelj Nikola otvorio vrata OŠ Dubrave i, evo, tu ostao do mirovine. Nikola je svaki radni dan odgovorno i marljivo odradio, ponosan na svoj poziv, bez iole razlike u ona mlađa doba i danas pred mirovinu. 
Biti učitelj onog vijeka, početkom 70-ih, nek priča ko šta hoće, bilo je zaista vrijedno svake hvale, ali i ponosa, jer to su skoro prve generacije istinski odškolovane u onoj postratnoj zemlji. To su godine u kojima su jedni krenuli ka zapadu trbuhom za kruhom, a drugi na školovanje, počev od srednjih-viših škola, pa do fakulteta. Zahvaljujući ovim drugim u našoj BiH zaživjelo je intelektualno društvo, koje će kasnije raširiti se u itekako pozitivno i značajno razvojno djelovanje. 

Neminovno je došlo vrijeme smjene generacija

  Danas je to drugačije, dostiglo vrhunac, profesora, doktora, inženjera, pravnika i svih drugih školovanih je toliko da je došlo vrijeme, prije svakog uhljebljenja,  potrebno je odvolontirati, a samim time i odmoriti se u zavodu za zapošljavanje. Toga volonterizma su puna preduzeća, pune škole, ali školovana mlađarija svojim stečenim znanjem pokazuje da nije repa bez korijena; radi, volontira uz pomoć starijih kolega, bez premca, bez greške. Dakle, u BiH ima i bit će kadra, a dok je tako domovina se ne treba bojati za svoju budućnost.
 
  I, evo, smjene generacija su neminovne, jedni odlaze u zasluženu mirovinu, toliko dugo su u školskim učionicama, sa djecom dijelili jedan dobar dio svog života, a drugi dolaze, nastavit će ondje gdje su se kolege zaustavili u svome radnom vijeku... Oni u ranijem školovanju mnogi su sada kolege svojim učiteljima, svojim nastavnicima, pa će uz dužno poštovanje, između ostalih, ovih dana ispratiti svoga kolegu Nikolu Filipovića u istinski zasluženu penziju.

  Cijeli kolektiv OŠ Dubrave na čelu sa direktoricom Zarfijom Hadžić, što no se kaže, na nogama je, ispratiti kolegu u mirovinu velika je čast, vjerujući u onu: danas on, sutra ja... Svako od kolega ponaosob sa Nikolom je drugovao, dijelio, kako kad, i radost i tugu, pa i onda uz ratne nedaće, ali sve se nadura i obično navagnu lijepa sjećanja, sve drugo brzo iščezne, ode u zaborav. Kažu za Nikolu da u školi govori oštrim i zvonkim glasom, ali u tom glasu krila se toplina iz srca i duše njegove. Bila mu je težnja i želja da opravda poziv učitelja, da uspješni đaci budu još uspješnoiji, a da oni đaci koji ne savlađuju brzo lekcije uz razumijevanje i strpljenje ipak savladaju... Buka i žagor svaki put poslije zvona, tolike godine svakodnevnica je zaposlenika škole. Ne mogu djeca bez toga, to je dio njihovog djetinjstva. Tu i tako počinje odgoj djece, vaspitanje i onda ulivanje znanja koje će đak ponosno ponijeti u život. Pedagoški zavod jasan je u svojim programima, jer još tada se formira ličnost koja će se kretati kroz budući život, ali za sve to ostvareno možemo zahvaliti znanju i zalaganju njihovih pedagoških odgojitelja. Poštuju to i vole školarci, bez obzira koliko su još djeca, neke nevidljive sile tada djeluju, pa spoznaja da ti neko želi dobro dovoljno je prisutna u đačkoj ličnosti. A znamo da je đačko doba najljepše, najnezaboravnije, možda baš zato što se tada na čist i mlad mozak trajno i jasno oslika začetak saznanja o sebi i drugima. 

  Bezbroj morfema, rečenica i cijelih lekcija izgovorio je učitelj Nikola, brojki isto tako i tablica množenja za svoje đake. Niko nigdje naučen nije rođen, pa ni naša djeca, svaki put iznova nove generacije, naši naraštaji, i opet morfeme, tablice množenja, opet sve ispočetka, opet sve to s ljubavlju i naizust, na radost svoju, na radost dječiju, neminovno je to, za radost roditeljsku, za radost bosansku. 

/Alija Arif Delić/



Učitelj Niko posljednji puta sa svojim đacima



Direktorica Zarfija Hadžić



Snimak za uspomenu-kolektiv Osnovne škole Dubrave
Naslovna  |  Download  |  Forum  | Vijesti
Design by Edis Kalajac       Zivinice-best :::Copyright © 2003-2013::: Zivinice-best ::: All rights reserved::: Edis Kalajac